Razvoj djeteta u ranim godinama
Potrebe za normalan razvoj djeteta ostaju prilično stabilne: sigurnost, struktura, podrška i ljubav. Međutim, roditelji zadovoljavaju te potrebe na različite načine. Roditeljski stilovi međusobno se dosta razlikuju, a posebno je korisno usvojiti onaj u kojem možemo biti dosljedni i koji će podržati djetetov razvoj i zadovoljiti osnovne potrebe.
Roditelj je najvažnija osoba djetetu u prvim godinama života. Predstavlja sigurnost, utočište, učitelja i uzor. U prvim godinama dijete ne primjećuje greške roditelja, već prije svega upija sve što vidi i doživi u svom okruženju.
Na djetetovo ponašanje uvelike utječu pozitivne podržavajuće interakcije s roditeljima i drugim skrbnicima. Rane interakcije imaju dugotrajan učinak na razvoj i tijek života.
U prvim godinama života djeca uče promatrati i istraživati okolinu, uče jezične vještine, socijalizaciju, a zatim polako usvajaju ponašanja koja ih navode na samostalno djelovanje u društvu.
Imitacija kao proces učenja
Veliki dio procesa učenja u ranom djetinjstvu je imitacija.
O imitaciji ponašanja skrbnika možemo puno naučiti iz životinjskog svijeta. Mladunci u prirodi promatraju svoje roditelje kako love hranu, brane teritorij, brinu o potomstvu itd. te na taj način odražavaju ponašanja koja će im koristiti u odrasloj dobi.
Međutim, za razliku od životinja, ljudi su dio složenih društvenih pravila i sustava. Na naše ponašanje, navike i roditeljske stilove utječu kultura, društveni uvjeti, religija i tako dalje.
Kada je u pitanju roditeljstvo, može nam pomoći da se zapitamo:
- Koje vrijednosti želimo prenijeti na svoju djecu? Koja ponašanja podržavaju te vrijednosti? Kako mogu ugraditi ta ponašanja u svoj svakodnevni život i život svoje djece?
- Ako su mi, na primjer, važne vrijednosti poštovanje, briga, dobrota i ljubav, onda se možemo zapitati na koji način ih izražavamo u svakodnevnom životu?
- Jesam li pun poštovanja i ljubazan prema prodavaču/ici? Nasmiješim li mu/joj se, zahvalim? Strpljivo čekam u redu za blagajnu i ne žalim se kako je spor/a?
Ključ roditeljstva je ovladati vrstom ponašanja koje bismo željeli da naša djeca usvoje.
SAMOREFLEKSIJA JE VAŽNA
Ako su u djetetovom životu prisutna oba roditelja, preporučuje se da se dogovore oko određenih pravila i ponašanja te da ih se potom pridržavaju. Kada jedan roditelj psuje, a drugi želi izbjeći psovanje u roditeljstvu, dijete će teže poslušati želje drugog roditelja.
Ne vidi smisao u određenim pravilima ako ih ne vidi u praksi u svom okruženju.
Ako želimo biti primjer svojim potomcima, to naravno znači da pazimo na svoje ponašanje, svoje odgovore i reakcije u određenim situacijama.
Roditeljska samorefleksija ključna je za dobrobit i razvoj djeteta. Naravno, to može biti prilično opterećujuće, pa nema smisla težiti perfekcionizmu. Ne postoji savršeno roditeljstvo, a dijete je vlastita osobnost, koja ima svoj temperament i razne utjecaje iz okoline.
No, dobro je biti svjestan naših restriktivnih ponašanja, koja u određenim aspektima mogu negativno utjecati na razvoj djeteta – na primjer, pretjerano korištenje telefona kada smo s djetetom, rješavanje problema vrištanjem, nekontrolirani izljevi bijesa itd.
Djela znače više od riječi
Važno je da postupci roditelja budu dosljedni i u skladu s izgovorenim riječima.
Ljudima je općenito mnogo više stalo do djela nego riječi. Sigurno smo čuli naše potomke kako govore: "Mama, zašto ti možeš koristiti telefon za stolom?", "Tata, zašto ti možeš jesti čokoladu nakon ručka?".
Ako nas dijete vidi kako jedemo čokoladu nakon ručka, neće slušati kada mu to zabranimo. Lakše će svladati ovo ponašanje ako u njegovom području percepcije ne postoji mogućnost da jede čokoladu nakon ručka. Naravno, takvo ponašanje se može naučiti i drugdje, ali često se osnovne navike najbolje naučiti u kućnom okruženju.
Ponekad se dogodi da primjer postigne suprotan učinak – ako se dijete osjeća nelagodno, neugodno zbog određenog ponašanja roditelja i ako određeno roditeljsko ponašanje izaziva strah, ljutnju, brigu, kasnije može razviti suprotno ponašanje. Primjerice, djetetu je neugodno ako jedan od roditelja puši, brine se da će se roditelj ozbiljno razboljeti. Budući da je u djetinjstvu imao jak otpor prema pušenju, u odrasloj dobi izbjegava i cigarete.
No, može se dogoditi i suprotno – roditeljski primjer internaliziramo pa se s godinama počnemo ponašati kao oni, čak i ako nam se to baš i ne sviđa – primjerice, previše pospremamo stan jer su nam roditelji bili previše fokusirani na čistoću ili previše energije usmjeravamo na posao jer smo živjeli s roditeljima koji su većinu dana provodili na poslu.
Moć riječi
Ipak, naravno, ne smijemo zaboraviti snagu riječi. Riječi snažno utječu na djetetov razvoj - pomažu formiranju djetetovih pogleda i uvjerenja o sebi, svijetu i drugim ljudima - ako ga kao djetetov roditelj puno uspoređujemo s drugima i govorimo mu da je Mihin susjed bolji od njega, dijete možete razviti nezdravu usporedbu s drugima u svemu što rade. Ako puno komentiramo djetetov izgled, može razviti restriktivan odnos prema tijelu, ako dijete hvalimo samo kad dobije odlične ocjene, može razviti osjećaj da vrijedi tek kada nešto postigne itd.
Roditeljstvo je jedna od najdivnijih, najzanimljivijih i ujedno najizazovnijih uloga koje igramo u životu. Ali ne postoji ultimativni recept za savršeno roditeljstvo. Najvažnije je da dajemo sve od sebe, podržavamo dijete, prihvaćamo ga takvog kakvo je, trudimo se biti najbolji mogući primjer i voljeti ga.
Autor: Psihologija Brst
