Adolescencija je vrijeme brzih promjena, ne samo za adolescenta, već i za roditelje. Adolescenti sve više komuniciraju s vršnjacima, a sve manje s roditeljima, jer razvijaju svoj identitet i hitno im je potrebna potvrda vršnjaka i društva. Za roditelje ovo povlačenje predstavlja odmak od njihovih odnosa jer je manje komunikacije, a mlada osoba ističe svoje potrebe, želje i istražuje svijet. Roditelji žele najbolje za tinejdžera, pa ga žele zaštititi od neuspjeha i loših iskustava. Zbog toga im je teže čuti potrebe adolescenta, a samim time i komunikacija postaje otežana. Važno je osvijestiti što komunikaciju čini zdravom. 

Snažan odnos roditelja i tinejdžera zahtijeva zdravu, pozitivnu i otvorenu komunikaciju.   

Evo nekoliko savjeta za lakši razgovor: 

• Umjesto zahtjeva, budite primjer. Na taj način će vam mlada osoba vjerovati i lakše će prihvatiti vaše mišljenje i savjete. 
• Neka istražuju. Adolescencija je vrijeme samospoznaje, a u isto vrijeme mladoj osobi trebate biti snažan oslonac. 
• Budite pozitivan autoritet, odnosno osoba koja predstavlja sigurnost. To će osigurati da se vaše granice čuju i poštuju. 
• Otvoreno komunicirajte o osjetljivim temama. Može biti teško razgovarati o seksu, drogama i emocijama, ali ako želite dobru komunikaciju, morate biti otvoreni i ponuditi siguran prostor za razgovor. 
• Budite osoba uz koju mladi mogu biti ono što jesu i mogu reći što god osjećaju. Na taj način bit ćete važna osoba od povjerenja mlade osobe. 
• Pružite emocionalnu podršku. Adolescencija je vrijeme emocionalnih oluja, pa vas tinejdžeri trebaju. 
• Tražite zajednička rješenja, a ne samo ona za koja mislite da su ispravna. Na taj će se način mlada osoba osjećati saslušanom, uzetom u obzir i uključenom. 

• Zadatak adolescenta je odrasti i postati samostalna odrasla osoba. Roditelji su važni suputnici u tom procesu, stoga je važno razumjeti proces osamostaljivanja adolescenta i usmjeravati ga u tom procesu. 
• Provodite puno vremena zajedno i uz različite aktivnosti. Kvalitetno zajedničko vrijeme za mladu osobu predstavlja snažnu međusobnu povezanost i čvrst kontakt s roditeljima. 
• Pohvalite adolescenta, uočite njegov trud i postignuća. Na taj način će se mlada osoba osjećati važnom i saslušanom, što će ojačati njeno samopoštovanje i samopouzdanje. 
• Roditelji, morate voditi računa o regulaciji stresa. Znajte da adolescentu niste prijatelj, već roditelj. Tinejdžer uz sebe treba stabilnu, odgovornu i brižnu odraslu osobu. 
• Više slušajte, manje pričajte. Kada roditelj i mlada osoba slušaju jedno drugo, oni ne samo da govore i iznose svoje mišljenje, već mogu čuti i mišljenje jedno drugoga. Ako sugeriramo svoje mišljenje, ne znamo što nam druga osoba želi reći. 
• Uvijek priznajte kada ste u krivu. Kada roditelj prizna svoje greške i pogrešivost, adolescent također uči prihvatiti odgovornost na sebe, umjesto otpora i izbjegavanja. 

Ljudi se boje sukoba, jer mislimo da oni nisu dobri za nas i da uvijek sve treba biti samo lijepo. Međutim, sukob je nužna komponenta svakog zdravog odnosa. Važno je samo naučiti kako ih riješiti. Adolescenti to uče kroz iskustva s roditeljima. Baš kao što ih roditelji uče rješavati nesuglasice i sukobe, tako će se i oni suočavati s sukobima u svojim odnosima. Otvorena komunikacija im tako omogućuje uspješno rješavanje teških situacija, kada se nađu u središtu razmirica, nesporazuma i teških okolnosti koje pridonose sukobima. Sukobi u odnosima mogu nas međusobno povezati, ojačati povjerenje i poboljšati komunikaciju. Ovo iskustvo stvara osjećaj između roditelja i adolescenta da će zajedno tražiti rješenja i podršku čak i kada je sukob veći, ozbiljniji i teži. Inače, svaki manji sukob narušava odnos adolescenta i roditelja, pa komunikacija između njih postaje sve negativnija, čak i u razdoblju kada sukoba nema. Primjeri negativne komunikacije uključuju prigovaranje, oštro kritiziranje i vikanje s namjerom manipulacije kako bi dobili što želite. 

Za tinejdžere, adolescencija je vrijeme velikog rasta i samospoznaje. Kao rezultat toga, oni prolaze kroz nove promjene, emocije i odnose. U tom razdoblju postaju samosvjesniji, sve samostalniji, odgovorniji i zreliji, što je i cilj. Upravo zbog ove promjene komunikacija s roditeljima postaje teža, a roditeljima možda neće pomoći postavljanje granica kao što su navikli pa su pred tim nemoćni. Roditelji osjećaju prirodnu želju da zadrže kontrolu kako bi zaštitili svoju djecu. Time se komunikacija zaoštrava, što mladu osobu udaljava od sebe, stvara joj još veću nevolju i rascjep u komunikaciji. Otvorena komunikacija znači da djetetu dopuštamo da istražuje svijet i samoga sebe, ali se istovremeno zanimamo za njegov život, ideje, vrijednosti, odluke. Kada mi kao roditelji pokušamo razumjeti život mladih, mladi će s nama rado podijeliti sve što se u njima događa. Samo kroz ovaj otvoreni razgovor shvatit će i procijeniti kako dalje, gdje su rješenja i koja je za njega najprikladnija odluka i put. To je umjetnost otvorenog dijaloga koja održava zdravu razinu razgovora i odnosa. 

Odrasli često zaboravljaju da prepreka u komunikaciji nastaje upravo zato što smo mi kao odrasli u potrebi, pod stresom, jer imamo svojih neriješenih problema. Upravo se ti neriješeni problemi i neregulirane emocije odrasle osobe mogu projicirati na tinejdžera, jer svoje nezadovoljstvo najčešće svaljujemo na djecu i svoje najbliže. Adolescenti također osjećaju da roditeljima nije dobro i da su oni u nevolji, pa se i adolescent nađe u nevolji. Stoga je vrlo važno da roditelji budu sposobni brinuti se za sebe, svoju samoregulaciju i suočavanje sa stresom. Na taj način će također moći stati uz mladu osobu, razumjeti ga, podržati ga i tako mu biti najbolji prijatelj.