Važnost dobrog odnosa s djetetom
Odnosi su iznimno važni. I svi mi želimo dobre odnose, posebno sa svojom djecom.
Kada razmišljamo o ugodnom odnosu, često mislimo na iskustvo prijateljskog odnosa. Prizori razigranosti, povjerenja i povezanosti. Može se dogoditi da nam već u sljedećoj sekundi mozak ponudi rečenicu koju ste nesumnjivo negdje vidjeli: „Djetetu treba roditelj, a ne prijatelj“.
Kako uravnotežiti to dvoje? Može li roditelj biti djetetov prijatelj?
Što je prijateljski odnos?
Prije nego što vam kažem konačan odgovor, možda je najsmislenije jasno definirati što je to prijateljski odnos. Najbliža našem društvenom i kulturnom kontekstu je definicija Američke udruge psihologa koja kaže da je prijateljstvo:
„dobrovoljni odnos koji je relativno dugotrajan i u kojem su uključeni skloni zadovoljiti potrebe i interese drugih. Prijateljstva se često razvijaju kroz zajednička iskustva, u kojima sudionici shvaćaju da je njihovo druženje na obostrano zadovoljstvo."
Dobrovoljno? NE.
Dugoročno? DA.
Uzajamno zadovoljenje potreba? NIKAKO.
Ukratko, možemo zaključiti odgovorom: NE.
Mogu li dijete i roditelj biti prijatelji?
Dijete i roditelj ne mogu biti prijatelji. Njihov odnos može sadržavati individualne karakteristike prijateljstva, ali u srži to ne bi trebao biti. Naravno, odnos nije dobrovoljan, ali posebno sa stajališta obostranog zadovoljavanja potreba može predstavljati veliku opasnost za razvoj djeteta. Ako postoji dinamika u odnosu roditelj-dijete koja zahtijeva da dijete brine o emocionalnim potrebama roditelja (dinamika prijateljstva), to može graničiti s emocionalnim zlostavljanjem. U zdravom odnosu roditelj će biti onaj koji racionalno zadovoljava djetetove potrebe i brine o svojim potrebama. Ni u tom kontekstu odnos ne može biti simetričan, nužna je hijerarhija.
Hijerarhija u odnosu roditelj-dijete obično će se uspostaviti i u drugim područjima: obveze, briga, donošenje odluka, odgovornost...
Prije svega, roditelj je taj koji vodi. Naravno, vrlo je dobrodošlo da roditelj može realno procijeniti kada u svoje vođenje može unijeti razigranost, zabavu i suosjećanje, a kada treba fizičku i emocionalnu sigurnost djeteta staviti na prvo mjesto, povući granice i ne brinuti hoće li dijete će biti razočarano ili ne.
Možete imati nevjerojatan odnos sa svojim djetetom, a da niste prijatelji. Svaki odnos je jedinstven i sastavljen od jedinstvenih sastojaka.
Barbara Cvetko, stručnjakinja za dječji razvoj i osnivačica Pikarije.si
